|
|
STONSKA BISKUPIJA
Od 1300. do 1541. godine Pelješac je bio pod jurisdikcijom biskupa iz Korčule (pod mletačkim patronatom). Dubrovačkoj republici je to naravno smetalo te su izborili uspostavljanje stonske biskupije. Stonska biskupija je trajala od 1541. do 1828. godine, a zabilježeno je redoslijedom 25 biskupa. Stonska biskupija je pripadala Splitskoj, a potom Dubrovačkoj metropoliji.
DUBROVAČKA REPUBLIKA
Godine 1333. Dubrovačka republika je kupila od bosanskog i srpskog vladara Rat. Sagradili su zid (Stonske zidine) i odijelili poluotok od susjednih zemalja. Htjeli su osigurati posjed samo za sebe. Stoga im pripadanje korčulanskoj biskupiji katoličke crkve neizmjerno smetalo te su se protivili i podmićivali ljude protiv biskupa.
DOLAZAK FRANJEVACA
Za obraćanje naroda Rata pozvani su Franjevci iz Bosne. Tako Papa Klement VI. 1347. godine dopušta fra Peregrinu osnivanje samostana u Stonu. 1357. godine u Velikom vijeću zaključiše da Andrija Lukari može dati na čast sv. Franje franjevcima Male braće iz Stona od svojih zemalja i vinograda u Janjini, kako bi ti franjevci ondje sagradili samostan «za utjehu duša onih u Janjini i okolnih zaselaka», (predio «dumanjskog»).
Franjevci su širili prosvjetu na Pelješcu, osim u Brocama i Vignju gdje su to isto činili Dominikanci.
Važno je spomenuti poznata imena franjevaca s Pelješca: o. Matiju (umro 1612. g.) i fra Celestina Medovića, kao i franjevce svetog života fra Ambroza (1711. g.) i fra Serafina Gurića (1833. g.), nadbiskupa skadarskog fra Andrijaševića, španjolskog biskupa fra Vlahanića (umro 1653. g.), srijemskog biskupa Đivovića iz Karmena (1750. g.), savjetnika carice i kraljice Marije Terezije te dubrovačke biskupe L. Spanjoleta (1732. g.), i J. Carevića (1930. g.). Spomenut ćemo i biskupa Sarsine u Emiliji Nikolu Brautovića, blaženog oca Bonifacija i stonskog biskupa Ivana Božova (1680. g.). Kroz kronike se spominju svećenici i franjevci iz Janjine: dva franjevca Plehović, franjevac Jasprica, i svećenici Plehović, Antun Dežulović (1828. g.), Ivo Prodan (1852. g.), Antun Jasprica (1872. g.), Jozo Prodan (1879. g.), Frano Glavović (1882. g.), Mato Ivanović, Ivo Čučuković (1887. g.), Niko Kalafatović - Milić (1890. g.), i Mato Kalafatović Milić (1944. g.).
KUGA
U ovo vrijeme Pelješac nema više od 2500 - 3000 stanovnika. Don Marko Tabian, slijedeći izvore koje mi danas nemamo, piše u Kronici da je sav Rat opustošen tri puta: od bolesti, uskoka senjskih i kužnih bolesti.
Strašno haranje kuge na Pelješcu pa i u Janjini zabilježeno je 1466., 1543., 1698., 1732. i 1836. godine. 1543. godine kuga pomori oko 90 % stanovništva. Na Getaldićevoj kući u Janjini i okolnim zgradama uklesana je godina 1732. s natpisom «kuga bi» i također 1836. godina. 1732. je Janjinu poharala velika kuga, kada je spaljen i župni dvor. Tako su nestale sve knjige i matice važne za župu Janjina.
Iste je godine iseljeno naselje Sutvid iz kojeg su, prema predaji, a koja danas ima temelje u imovinskim odnosima nad zemljištem na području Sutvida (Sreserske Ledine), 4 obitelji odseljene u naselje Sreser: Perčević, Zečević, Barač i Grbić.
VLADAVINA DUBROVAČKE REPUBLIKE
Iako je vlast Nemanjića na Ratu bila okupacijska, ipak su mnogi tamošnji katolici, i uz teškoće, ostali vjerni Sv. Stolici. Vlast Dubrovačke republike potakla je katoličanstvo, ali je nametnula kmetstvo. Za vrijeme njezine vlasti 1465. godine u Janjini je utemeljena kapetanija preko koje je obavljala poslove upravne i sudske vlasti. Pod nju su spadala naselja: Žuljana i Crna gora te Župska visoravan preko Trpnja sve do Dube. U Janjini se još i danas može vidjeti zdanje «kneževog dvora», što je naziv za kuću janjinskog kapetana. Tu je bio stan kapetana, tamnica i oružara. Jedan od kapetana (što su obično bili plemićki sinovi) bio je i Marin Getaldić, «koji je zbog neodgovornog shvaćanja dužnosti nakon šest mjeseci boravka u Janjini pozvan natrag u Dubrovnik.»
Osim «kneževa dvora» (što je danas ruševna zgrada u vlasništvu nasljednika obitelji Lendić) i nekoliko dubrovačkih plemića imalo je u Janjini svoje «dvore»: Getaldić (zgrada izgrađena 1506., danas ruševno zdanje u vlasnišrvu nekolicine nasljednika), Pucić - Školić (zgrada izgrađena 1614. godine, danas preuređena u vlasništvu Općine Janjina), te obitelj Bunić Vučićević, koji je u Janjini ispjevao Plandovanja i drugi, Sorkočević i Boždari.
Padom maćehinske vlasti Dubrovačke republike, dolaskom Napoleonskih trupa i generala Marmonta započinje gradnja ceste preko Pelješca, koja i danas nosi naziv «Kraljev ili Napoleonov» put, otvorena je škola za širi sloj pučanstva, raspušteno je kmetstvo.
|
|
