Kako je Janjina dobila ime Mali Pariz? «Trgovački putnik, Ivo Celegin, zastupnik poduzeća Mojsović i drug bio je '30-tih godina u Janjini po prvi put. Janjina je u tom vremenskom periodu bila obrtničko središte Pelješca, bilo je tu kovača, postolara, stolara, devet trgovina, dvije mesnice, dvije gostione, zadružna blagajna, klubovi, glazba, škole… Svi su se vrlo uredno odijevali. Bilo je nepisano pravilo nositi bijelu košulju i odijelo za muškarce, a djevojke su uglavnom pratile modu i odijevale su se kao i one u velikim gradovima. U vrijeme njegova dolaska bilo je vrijeme poklada. U Janjini je bilo puno mladih. Vladalo je veliko veselje. Ples se organizirao u dvije dvorane (sale). Nakon nekoliko dana boravka u Janjini. Gledajući sav taj divan svijet gospodin Ivo je uzviknuo poznatu rečenicu: «Ovo nije Janjina, ovo je Mali Pariz!» Nekoliko je godina uzastopno dolazio u Janjinu, «vaporom» u Drače, gdje bi ga dočekala maškarana radosna dječica i na tovaru bi ga s pjesmom i usklicima «Živio kraj bombona i makarona!» dopratili u Janjinu. Zastupnik bi iz svojih vreća bacao bombone zapakirane u papir kojima bi se djeca radovala.» Nakon II. Svjetskog rata u Janjini je izgrađen Zadružni dom u kojem su se donedavno intenzivno održavale plesne zabave. Tradicionalno se Noć u Malom Parizu (Pariška noć) održavala za vrijeme trajanja Zimskih praznika i obično bi to bila druga subota praznika. U tri subote praznika bile bi tri zabave i to: Plava noć je bila u Županjem selu, Polarna noć se održavala u Potomju, a Pariška u Janjini. Njihov raspored je ovisio o dogovoru organizatora. Na pozornicu dvorane bi se za potrebe te posebne noći postavila drvena maketa Eiffelovog tornja koju je napravio gospodin Ivo Kalafatović iz Janjine. Naziv Mali Pariz zadržao se i do dana današnjeg. Neki ga spominju sa strahopoštovanjem, a drugi pak iz šale.