|
|
DON IVO PRODAN,
svećenik, političar, književnik i novinar, rodio se u Janjini, 10. prosinca 1852. godine, a umro od upale pluća, 9. ožujka 1933. godine u Zadru. Pokopan je 11. ožujka 1933. godine u groblju samostana sv. Pavla na otočiću Gelavcu, nedaleko od svog životnog djela, svoje Tiskare. Pučku školu je završio u Janjini, gimnaziju u Dubrovniku, a studij bogoslovije u Zadru. 5. studenog 1876. godine zaređen je za svećenika, a zaredio ga je biskup Ivan Zaffron. Mladu misu je održao u Janjini.
Gotovo šest desetljeća don Ivo Prodan je živio i radio u Zadru, glavnom gradu tadašnje austrijske pokrajine Kraljevine Dalmacije. O njegovom radu i djelovanju u Zadru dovoljno govori činjenica da je njegovo poprsje postavljeno u perivoju Gospe od Zdravlja u Zadru.
Don Ivo Prodan je prvi koji javno prihvaća i širi pravašku misao i za sebe otvoreno govori da je starčevićanac. Vrlo mlad na dalmatinskoj političkoj sceni pohrvaćuje glasilo «Katolička Dalmacija». Utemeljuje Katoličku hrvatsku tiskaru. Pokreće i tiska brojna pravaška glasila, zalaže se za uporabu glagoljice u crkvenom bogoslužju, piše i objavljuje svoj vjersko - politički program, neustrašivo se bori za vjeru i domovinu, «Boga i Hrvatsku», okuplja prvu dalmatinsku pravašku skupinu, zagovarajući jedinstvo i samostalnost hrvatske nacije i države na temelju prirodnog i povijesnog hrvatskog državnog prava. Suprotstavlja se svakom autonomaštvu, srpstvu i nijemstvu u Dalmaciji i drugim hrvatskim zemljama, te politici Novog kursa kao i stvaranju prve zajedničke jugoslavenske države.
Bio je vođa dalmatinskih pravaša i njihov istaknuti zastupnik u Dalmatinskom saboru u Zadru i Carevinskom vijeću u Beču. I u jednom i u drugom parlamentu razvio je veoma značajnu političku i parlamentarnu djelatnost, zalažući se stalno za nacionalne, socijalne, gospodarske i političke interese hrvatskog naroda, a posebice za ujedinjenje samostalnost hrvatske države, što je bila i ostala trajna i nepromjenjiva konstanta njegove ukupne politike.
Međutim, pred kraj jedne divovske životne borbe, nakon Prvog svjetskog rata, kada je Zadar pripao Italiji, nastupaju teški dani za Prodana. Tiskaru je morao prebaciti u Preko na Ugljanu, odakle je i dalje djelovao svojim radom (1925-1929). 26. lipnja, 1930. tiskaru je Prodan prodao franjevcima samostana sv. Pavla na Galevcu, gdje je radila još deset godina. Tijekom Drugog svjetskog rata Titovi partizani su je dokrajčili, a njezine ostatke i danas pomno čuvaju fratri glagoljaši na Galevcu.
Prodanova «Hrvatska kruna», komentirajući ostvarene rezultate u prvom izbornom krugu, piše kako se ne radi o borbi između kandidata hrvatskih političkih stranaka, nego o nepromjenjivoj borbi između hrvatstva i autonomaštva; borbi u kojoj Hrvati moraju zaboraviti svoje međusobne sukobe i biti jedinstveni «svi kao jedan», jer to diktira opći ineteres hrvatskog naroda. Tko je Hrvat «mora s nama, a tko s nama neće, taj je izdajica svoga naroda, izrod i stvor dostojan prezira svega naroda, dostojan moralnih vješala» jer:
«Prošteno je zlotvorima,
zulumčaru, ubojici,
prošteno je svima, svima,
samo nije - izdajici!»
Ostavivši veliki pečat svojim političkim, književnim i novinarskim radom, don Ivo Prodan kako se i spominje u knjizi «Znameniti i zaslužni Hrvati od 925-1925. godine», vrlo je štovan i cijenjen u intelektualnim krugovima Zadra. «Don Ivo Prodan, političko djelovanje i parlamentarni rad», knjiga je o životu, radu i djelovanju don Iva Prodana, a napisao ju je dr. Marjan Diklić iz Zadra, 2003. godine.
|
|
