ŠTIT: Poluokrugli plavi štit je dva puta koso podijeljen sa dvije zlatne grede. Ispod i iznad zlatnih greda nalaze se po tri srebrna ljiljana.
NAKIT: Iznad štita je srebrna kaciga, iznad koje je zlatna kruna iz koje raste crni orao raširenih krila.
PLAŠT: S desne strane plavo-zlatni, a s lijeve plavo-srebrni.
PLEMSTVO: Pucići su plemićka obitelj iz Dubrovnika, mogu se pratiti u Dubrovniku još od 13. stoljeća. Posebno su bili poznati među posljednjom dubrovačkom vlastelom. Pripadnici te porodice obavljali su za Dubrovačku republiku najviše državne funkcije, a neki su se istakli kao književnici (npr. Vicko Pucić, Karlo Pucić i Medo Pucić). Najstariji predstavnici ove obitelji su braća Paskva i Petar. O pravom rodonačelniku ove porodice nije nam do danas ništa poznato (neki "Sabini"). Prvi predstavnik obitelji Pasko Čiponić pojavljuje se na popisu članova Velikog vijeća 1253. godine, prilikom potpisivanja ugovora o savezu između Dubrovnika i bugarskog cara Mihajla Asena.
Paskova obitelj se bavila još i trgovinom . Njegov sin Petar (1281-1334) je bio član Vijeća umoljenih 1326. godine, a najznačajnija osoba u obitelji u 14. stoljeću, Petrus de Margarito de Poca (1360), bio je član Malog vijeća i Vijeća umoljenih. 1359. godine izabran je za kneza Republike. Povijest se ponovila u 19. stoljeću kada je Nikolaus Johanus de Poca zauzeo takav položaj.
U vrijeme pada Dubrovačke republike (1808) u Dubrovniku živi samo jedna plemićka obitelj sa prezimenom Pucić (Pozza). Iz te porodice potekla su četiri sina (četiri brata): Niko Luiđi, Marko, Mato sa nadimkom Neru, i Lucijan.[77] To su bili posljednji Pucići koji su se ženili. U njihovim brakovima rođeno je sedam sinova. Nikola Luiđi je imao tri sina: Orasta (Meda), Nikolu Velikoga i Nikolu Maloga.[78] Treći brat Mato je imao jednog sina, a četvrti brat Lucijan nije imao sina. Rafo Pucić (sin Nikov) nije bio brat Medov i Nikole Velikog, već njihov rođak. Rafo Pucić je rođen 27.4.1828. godine u Dubrovniku. Umro je u Beču 4.11.1890. godine. Bio je po zanimanju pravnik-advokat. Pripadao je dalmatinskoj Narodnoj stranci. Pet puta je biran za dubrovačkog općinskog načelnika (1869, 1872, 1875, 1882, 1884), dva puta za zastupnika u Dalmatinskom saboru (1870, 1876) i dva puta za zastupnika u Carevinskom vijeću (1879, 1885). Njegovo ime i danas spominju priče janjinskog kraja.
Austrijsko plemstvo dodijelio je car Leopold, Matiji Puciću, i njegovim potomcima i to grofovski naslov sa pridjevom "zagorski" 1688. godine. Pucići su imali nadimak "Škatići".
Kao značajna obitelj Pucići su imali i svoje posjede, kmetove, zapostate, kaznionice... Jedan od posjeda je i posjed u Janjini koji se sastojao od glavne zgrade i staje sa troetažnim vrtom u samom središtu Janjine. Vrt je presječen glavnom ulicom.
Kuća je obnovljena i ponovno u njoj djeluju općinske službe. Vrtovi su prilagođeni vremenu te je dio pretvoren u parkirališni prostor dok park sa spomenikom Ivanu Morđinu Crnom ima novu namjenu. Postat će igrališni prostor za djecu. Prostor tržnice/ribarnice i dalje čeka svoju namjenu, za sada je skladišni prostor općine.
|
