obitelj Bjelovučić Prema obiteljskoj predaji prvi Bjelovučić je početkom 16. stoljeća došao iz Bosne u Janjinu, a prvi evidentirani u župnim knjigama bio je oko 1550. godine Antun Bjelovučić. Tijekom vremena obitelj je postajala sve veća i razgranala se tako da je veći dio živio u Janjini, a manji u Popovoj Luci. Najstarija kuća obitelji Bjelovučić Vrlo rano su se pojedini članovi obitelji počeli baviti brodarstvom. Plovili su na brodovima raznih vlasnika i sami stekli udjele u vlasništvu raznih brodova. Zahvaljujući svojim sposobnostima, vrlo su brzo postali vlasnici i kapetani vlastitih brodova. Prvi kapetan i brodovlasnik iz obitelji bio je Miho Antunov (1712. – 1806.). Nakon njega iz obitelji je bilo mnogo kapetana i brodovlasnika. Ukupno ih je registrirano 29 i to: Miho (Antuna) Bjelovučić 1712. – 1806. Nikola (Miha) Bjelovučić 1751. – 1834. Stijepo (Nikole) Bjelovučić 1783. – 1848. Pavo (Mata) Bjelovučić 1789. - ? Niko (Luke) Bjelovučić 1799. - ? Niko (Antuna) Bjelovučić 1801. – 1887. Ivo (Luke) Bjelovučić 1809. – 1862. Anto (Antuna) Bjelovučić 1819. – 1899. Ivo (Miha) Bjelovučić 1810. – 1881. Niko (Miha) Bjelovučić 1812. – 1889. Niko (Stjepana) Bjelovučić 1820. – 1820. Marko (Stjepana) Bjelovučić 1824. – 1929. Anto (Marka) Bjelovučić 1819. – 1898. Miho (Marka) Bjelovučić 1830. - ? Niko (Marka) Bjelovučić 1838. – 1894. Antun (Nika) Bjelovučić 1826. – 1905. Jozo (Pava) Bjelovučić 1830. - ? Anto (Miha) Bjelovučić 1832. – 1889. Miho (Iva) Bjelovučić ? (živio u Peruu) Miho (Stjepana) Bjelovučić 1850. – 1912. Ivo (Stjepana) Bjelovučić 1854. – 1933. Stijepo (Balda) Bjelovučić 1850. – 1919. Baldo (Mata) Bjelovučić 1843. – 1908. Stijepo (Nika) Bjelovučić 1847. – 1901. Ivo (Nika) Bjelovučić 1850. – 1887. Niko (Nika) Bjelovučić 1958. – Stijepo (Nika) Bjelovučić 1916. - ? Vitomir (Iva) Bjelovučić 1967. – Niko (Vuka) Bjelovučić 1964. – Kapetani obitelji Bjelovučić plovili su na vlastitim i tuđim brodovima. Bogatstvo obitelji vrlo je brzo raslo, a na vrhuncu moći je bila sredinom 19. stoljeća. Godine 1840. braća Nikola (Mihov) (1812. – 1889.) i Stjepan (Mihov) (1815. – 1881.), s rođakom Nikom (Stjepana) (1820. – 1878.), osnovali su brodarsko društvo «Rođaci Bjelovučić», sa sjedištem u Janjini. Godinama je kancelarija brodarskog društva bila u Trstu, gdje su vlasnici povremeno živjeli sa svojim obiteljima i imali svoje kuće. Za obitelj Bjelovučić i njihove brodove bilo je karakteristično slijedeće: - svi brodovi plovili su pod dubrovačkom (i kasnije austro – ugarskom) zastavom i obavezno hrvatskom zastavom - imena brodova uglavnom su bila narodna imena - članovi obitelji politički su bili opredijeljeni kao narodnjaci Arhivska građa obitelji Bjelovučić nalazi se u Pomorskom muzeju u Dubrovniku. U vlasništvu obitelji Bjelovučić nalazili su se slijedeći jedrenjaci: Ime broda Tip broda Nosivost u tonama 1. Madonna del Rosario brigantin 105 2. Bobara pulaka 246 3. Corriere Triestino brigantin 245 4. Civannina nava 372 5. Sklad brigantin 348 6. Vila nava 400 7. Vjeran brik 256 8. Tre Re bark 425 9. Pace bark 478 10. Amerikana nava 752 11. Decoro brik 321 12. Pietrino brigantin 225 13. Vila nava 730 14. Danica nava 639 15. Janjina bark 570 16. Cvijet bark 391 17. Otac Miho bark 766 18. Ljubidrag bark 393 19. Zvonimir bark 541 20. Vila bark 699 21. Otac Niko bark 1048 22. Mati Ane bark 777 23. Ljubirod bark 1250 Bark, Otac Niko Brodovi Bjelovučića plovili su po svim morima svijeta. Prevozili su salitru iz Perua u Liverpool i Trst, te pšenicu sa Krima u europske zemlje. Osim što su se bavili prijevozom, trgovali su robom koju su prevozili za svoj račun. Sredinom 19. stoljeća obitelj Bjelovučić stekla je veliko bogatstvo. Ipak su se koncem 19. stoljeća, kao i sva brodarska društva i pojedinci, koji su plovili jedrenjacima, našli u velikim problemima. Naglo su se gradili i usavršavali brodovi na paru, kojima jedrenjaci nisu mogli konkurirati. U dugogodišnjem nadmetanju jedrenjaci obitelji Bjelovučić, kao i svi drugi jedrenjaci, gubili su bitku. Veliki dio obiteljskog bogatstva se istopio. Stari jedrenjaci su prodavani po vrlo niskim cijenama, a kupovani su udjeli u brodovima na paru. Brodovi obitelji Bjelovučić odupirali su se konkurenciji i uspješno poslovali do zadnje dekade 19. stoljeća. Godine 1895. prodan je posljednji jedrenjak «Mati Ane» i brodarsko društvo «Rođaci Bjelovučić» prestalo je postojati. Nakon propasti jedrenjaka obitelj se bavila raznim aktivnostima. Dio se raselio širom svijeta tako da nikada nije obnovljeno nekadašnje bogatstvo i ugled. Članovi obitelji Bjelovučić aktivno su sudjelovali u sredinama u kojima su živjeli, posebno u Janjini. Obavljali su niz funkcija od sindika do poslanika u Dalmatinskom saboru. U znatnoj mjeri doprinijeli su razvitku Janjine i okolnih mjesta. Sagradili su mlin na Draču i isposlovali izgradnju luke Drače. Magazini rođaka Bjelovučić u Dračama Istaknuti članovi obitelji Bjelovučić bili su iz raznih generacija. Navesti ćemo samo neke od njih, svjesni da i mnogi drugi zaslužuju da budu spomenuti: NIKOLA (Miha) Bjelovučić (1751. – 1834.) kapetan koji je sa jedrenjakom «Madona del Rosario» plovio pod dubrovačkom zastavom. Braća STIJEPO (Nikole) Bjelovučić (1783. – 1848.) i MIHO (Nikole) Bjelovučić (1780. – 1844.) uspješno su plovili svojim brodovima i stekli veliko bogatstvo između 1828. – 1835. godine, koje je bilo temelj daljnjeg razvoja obitelji. NIKO (Mihov) Bjelovučić (1812. – 1889.) i brat STIJEPO (Mihov) Bjelovučić (1815. – 1881.)bili su osnivači brodarskog društva «Rođaci Bjelovučić». NIKO (Stijepa) Bjelovučić (1820. – 1878.) bio je suosnivač brodarskog društva «Rođaci Bjelovučić» NIKO ZVONIMIR (Iva) Bjelovučić (1882. – 1952.) doktor prava, povjesničar i etnolog. Prikupljao povijesnu građu s poluotoka Pelješca, narodne pripovijetke i običaje. Napisao nekoliko knjiga i političkih rasprava. Imao velike političke ambicije koje nikada nije ostvario. Čovjek velikog znanja i energije, domoljub zaljubljen u Pelješac. MIHO (Stjepana) Bjelovučić (1850. – 1912.) pomorski kapetan. Ugasio brodarsko društvo «Rođaci Bjelovučić» i preselio se na Drače iz Trsta. Bio je svjestan neminovne propasti jedrenjaka i tražio nove mogućnosti za ulaganje obiteljskog kapitala. Sa bratom Ivom sagradio mlin na Draču. Bavio se izumima i patentima. Prijavio je niz patenata bez nekog ekonomskog značaja. IVAN «JUAN» (Miha) Bjelovučić (1889. – 1949.) rođen je u Limi u Peruu. Majka mu je bila Francuskinja, te se školovao u Francuskoj. Interesirale su ga tehničke znanosti. Završio je pilotsku školu braće Voisin. Dana 10. srpnja 1910. godine dobio je pilotsku dozvolu broj 87. Postao je član aerokluba i ostvario niz pionirskih letova. Stekao je slavu kao prvi koji je preletio Alpe. Značajno je doprinio razvoju avijacije u Peruu. Za vrijeme I. svjetskog rata aktivno letio u francuskoj avijaciji. Nositelj je niza francuskih i peruanskih odlikovanja. U Peruu je imao status nacionalnog heroja. Po njemu je nazvana ulica u Limi, a postoji i centar Ivana «JUANA» Bjelovučića u gradu Huanoco. Prezime Bjelovučić u Peruu je skraćeno na Bielo. Umro je 14. siječnja 1949. godine u bolnici Chaillot u Francuskoj. Ovaj član obitelji stekao je svjetsku slavu. Osim naprijed navedenih u 20. stoljeću bilo je niz uglednih Bjelovučića pravnika, kapetana, poduzetnika, političara, inženjera i drugih zanimanja. Dvorac Bjelovučić, uvala Sutvid Danas je Bjelovučića manje nego u drugoj polovini 19. stoljeća. Najviše ih živi u Hrvatskoj, na poluotoku Pelješcu. Neke obitelji žive u Zagrebu, Dubrovniku, Metkoviću i Splitu. Vrlo značajan ogranak obitelji živi u Južnoafričkoj Republici, odakle su se razišli u niz zemalja širom svijeta. Zahvaljujemo se gospodi Zoranu Bjelovučiću iz Drača i Niku Bjelovučiću iz Rogaške na suradnji. dodatno o obitelji Bjelovučić pročitajte na http://www.janjina.croatia1.com/pomorstvo-hr.htm Članak "Pomorski rod Bjelovučića" Dubrovački list od 05.06.2008.